Žene kao brojevi za instant TV gledanost

Žene kao brojevi za instant TV gledanost

25.11.2017

Mediji imaju za zadaću da ruše stereotipe, predrasude i nište svaki vid mržnje. Međutim, pojedinim televizijskim kućama je mnogo bitnija gledanost nego poruka koju šalju. Jedna od njih je i hrvatski RTL, koja je jedna od najgledanijih TV kuća i u našoj zemlji.

U prilogu emisije RTL Direkta, prikazanom 23.11.2017., imali/e smo priliku gledati priču o jedinom ženskom zatvoru u Hrvatskoj. Priča je počela izuzetno zanimljivo, prikazivajući video isječke iz zatvora, pričalo se o zatvoru modernog tipa, u kojem zatvorenice nisu u zasebnim sobama sa rešatkama, već su slobodne da se međusobno druže i podpomažu.  Ali, naravno,prilog nije mogao ostati samo na tome, ipak, šta ima zanimljivo u modernom zatvoru?! Tokom čitavog priloga naglasak je stavljen na devet žena ubojica koje u ovom zatvoru izvršavaju svoju kaznu. U prilogu se desetak puta ponavlja rečenica: „U ovom zatvoru kaznu odslužuje ČAK devet žena ubojica“. To što u hrvatskim zatvorima kaznu zbog ubojstva odslužuje više stotina muškaraca je nebitno, bitno je da istu tu kaznu odslužuje čak devet žena. Sudeći prema RTL-ovom prilogu, patrijahalno društvo se jednostavno zgrožava na pomen fizičke odbrane od strane žene, ili ne daj bože sposobnosti žene da vrši nasilje. Kako to patrijahat diktira, žene su nježna bića puna emocija i zbog toga se ne mogu suprostaviti nasilju, a kamoli vršiti isto. Krenuvši od društva koje je jednostavno zaprepaščeno odakle ženi pravo da se brani ili vrši teror, do pravosudnog sistema u kojem se pokazalo da žene dobijaju više kazne za iste zločine nego muškarci. Mnogo je primjera u kojem se muškarci ubojice razumiju, ili čak idealiziraju sa izgovorima „Ma on je bio fin, žalosno je to, ko zna šta je ona njemu radila“; „A baš je fin komšija, ko zna kako je njemu jadnom, šta ga je natjeralo na to“. Dok se žene ubojice prozivaju monstrumima bez duše. Mislim, ko je dozvolio ženi da ubije, je l’ pitala muža prije toga? Devet žena ubojica je poražavajuči broj samo jer su to žene u pitanju. Da se ova ista rečenica primijenila za muški zatvor bila bi „… samo devet muškaraca …“, jer ipak, muškarcu je dozvoljeno da radi šta god želi.

Prije nego počnem pisati o pojavi mizoginij na RTL-u, napomenut ću da su se identiteti žena zatvorenica u potpunosti poštovali od strane novinara. Ali da se poštovao identitet učesnika i učesnica u show programu „Život na vagi“ ne možemo reći!

Emisija edukativnog karaktera, u kojoj se osobe sa prekomjenom tjelesnom težinom, koje do tada nisu imale resurse i motivaciju za gubitkom kilograma, motiviraju i edukuju o zdravijem načinu života, emisija u kojoj se postižu nevjerovatni rezultati nije mogla ostati samo to. Izuzetno gledana emisija, morala se malo zahuktati, kako bi se dobilo na još večoj gledanosti.  Na samom kraju ovosedmične epizode pojavljuje se vojnik koji učesnicima i učesnicama kaže da imaju samo deset minuta da se spakuju i da nakon toga odlaze na tajnu lokaciju na kojoj će ih on naučiti disciplini, naravno sve to uz povišeni ton (vojni ton, koji je prisutan u američkim filmovima).  E sad, opet se nije moglo stati samo na nekoj vojnoj vježbi ili na prikazu vojne discipline učesnicima i učesnicama, jednostavno je moralo sve otići u krajnost. Nakon odlaska na tajnu lokaciju, vojnik govori učesnicima/ama, da njihovi identiteti više ne postoje, njega ne zanimaju ni njihova imena a pogotovo ne neki drugi dijelovi identiteta. Nakon čega im on dijeli njihove nove identitete, imena i priče. Označava ih brojevima i to napisanim na traci koju trebaju nositi na lijevoj ruci. Pitam se, da li su produkcije RTL-a i emisije „Život na vagi“ svjesni koju simboliku nosi označavanje osoba brojevima, bojama i drugim znakovima … Zanemariti sve što jedna osoba intelektualno posjeduje, označiti je pomoću broja, znaka ili boje je čisti fašizam. Vratimo se malo u našu historiju i sjetimo se da je ovaj način označavanja osoba korišten isključivo u koncentracionim logorima. Učesnicima i učesnicama nisu bili dovoljni njihovi trener i trenerica, već im je potreban i vojnik, pun sebe da poništi jedino što im je ostalo, a to su oni sami. Pitam se i da li je produkcija ove emisije svjesna u kakvu situaciju dovodi ove ljude, kakve traume budi i kako se poigrava sa njihovim psihičkim stanjima. Skoro 10 minuta su snimali najstariju učesnicu koja uplakana ponavlja rečenicu „Ja nisam broj, ja ne želim biti broj!“ i koja se i suprostavlja vojniku, koji joj nudi odustajanje od ovog izazova i automatsku diskvalifikaciju, što ona i prihvata, a u tome je prati i jedan član njenog tima.

Živimo u 21. vijeku, kada mediji imaju ogroman uticaj, slobodno možemo reći da kreiraju javnu sliku. Redovno se pitam, kada će mediji, koji imaju najviše moći u kreiranju mišljenja iskoristiti svoje resurse na nešto pozitivno, slati pozitivne slike i kreirati bolje ljude. Davati pozitivne primjere, a ne dopuštati da ih patrijahalna i fašistička razmišljanja odvedu u pogrešan pravac. Da li je stvarno važnija gledanost od poruke koju šaljemo? A kakvu poruku je RTL televizija ovim emisijama pokušavala poslati svojim gledateljima/kama meni još uvijek nije jasno.

Piše: Admir Adilović