Koje su naše (ne) privilegije?

Koje su naše (ne) privilegije?

25.12.2017

Jučer, 24. decembra 2017. godine,  u organizaciji Tuzlanskog otvorenog centra u caffe Intermezzu održan drugi Queer cafe pod nazivom „Koje su naše (ne)privilegije“, uz podršku Grada Tuzla.
Vrlo često zaboravljamo u kojim privilegijama uživamo i koliko nam one, ustvari, olakšavaju život. Zaboravimo kako je osobama koje nemaju te privilegije i vrlo često stvaramo predrasude na osnovu naših privilegija, a da toga nismo ni svjesni/e. Ideja samog projekta Queer cafe-a jeste održavanje diskusija i davanje prostora temama koje su vrlo često zapostavljene, a vrlo su bitne. Uz kolače, kafu ili čaj, imali/e smo priliku da opušteno razgovaramo i dijelimo iskustva o ovoj, izuzetno važnoj temi.
Spoznaja i suočavanje sa vlastitim privilegijama je jedan od najintimnijih i najtežih procesa, a jako je bitan kada se govori o ravnopravnosti. Zaključili/e smo da je ovaj proces različit kod svih ljudi i da uključuje i same emocije, empatiju i razumijevanje. Mnogi ljudi nakon spoznaje ličnih privilegija pokušavaju da ih ne koriste ili uklone, pa se postavlja pitanje, šta uraditi sa privilegijama koje mi ne želimo i kako ne biti privilegovan. Bitno je znati da je društvo to koje nam pruža privilegije i da ih mi ne možemo odbaciti ili ne koristiti, baš suprotno, moramo ih koristiti u pozitivne svrhe. Koristiti ih tako da pomažemo onima koji ih nemaju, bivamo njihov glas i upozoravamo društvo na svakodnevnu nepravdu. Važno je da spoznamo da su nam obrazovanje, porodica, kuća, ekonomsko stanje, pristup javnim ustanovama također privilegije u kojima uživamo. Dosta je onih koji nemaju niti jedno od navedenog. Vrlo često kada razmišljamo o osobama koje nisu obrazovane, imamo sliku osobe koja je imala priliku da se obrazuje ali iz nekog razloga nije, zaboravimo da ta osoba možda nije imala pristup obrazovnim ustanovama i da nije imala tu privilegiju odnosno mogućnost samog obrazovanja.
Život sa privilegijama kreće još od rođenja i nikada ne prestaje. Kada pričamo o mlađim uzrastima jedan od najčešćih primjera jesu privilegije u kojima dječaci uživaju, a nabrojati ćemo samo neke, odvojena spavaća soba, duži vremenski period za izlazak, izražavanje mišljenja, pristup obrazovanju. Kada realno pogledamo situaciju, u patrijahalnom društvu u kakvom živimo, dječaci uvijek imaju više privilegija od djevojčica. A to se nastavlja i dalje kroz život, dječaci uvijek prvi dobijaju priliku da pohađaju vozački ispit, upišu fakultet koji žele i osamostale se.
Pristup javnim institucijama, zdravstvenim, obrazovnim ustanovama i javnom prevozu vrlo često posmatramo kao nešto što moramo imati i bez čega je nemoguće funkcionisati. Zaboravimo da su to ustvari privilegije koje, opet, mnogi/e nemaju. Majkama sa djecom i nepokretnim osobama nije osiguran kvalitetan i siguran pristup ovim institucijama. Rampe za kolica, ukoliko i postoje vrlo često nisu prikladno uređene ili su prepune rupa koje otežavaju kretanje i dolazak na željeno mjesto.
Prepoznavanje i suočavanje sa vlastitim privilegijama je kompleksan i težak proces, koji je kod svake individue različit i mora biti pokrenut od strane emocija i osjećaja. Osobe koje poznaju lične privilegije nisu uvijek spremne da se postave u ulogu osobe koja ih nema, već je posmatra kao nekoga ko ih također posjeduje, ali ih nije iskoristio. Pa kao što naša stara poslovica kaže, sita osoba ne vjeruje gladnoj da nije imala privilegiju zapošljavanja kojim bi sebi osigurala hranu, već misli da je imala privilegiju koju nije znala iskoristiti.
Brak, mogučnost usvajanja djeteta, sloboda izbora partnera/ke i izražavanja ljubavi su samo neke od privilegija koje žene lezbejke, gay muškarci i biseksualne osobe ne posjeduju, a koje se smatraju osnovnim potrebama našeg društva. Biti u braku pred zakonom pruža brojne mogučnosti, koje LGB osobe gube isključivo jer nemaju tu privilegiju da stupe u brak i budu sa osobama koje vole u zakonski priznatoj zajednici.
Još jedna od privilegija koju mogni/e nisu ni svjesni/e jeste priznavanje rodnog identiteta od strane jezika i zakona. Rodno n binarne osobe u našoj zemlji nisu priznate ni od strane zakona, ali ni od strane jezika koji koristimo.
Sve ovo su privilegije koje mnogi/e svakodnevno koriste, a nisu ni svjesni/e da je tu i da bi je možda trebali/e iskoristiti i dati glas osobama koje ga u ovom slučaju nemaju.

Piše: Admir Adilović