Novi Zeland plaća neradne dane koje žena iskoristi za napuštanje nasilnika

Novi Zeland plaća neradne dane koje žena iskoristi za napuštanje nasilnika

29.07.2018

U Novom Zelandu je donesen zakon koji odobrava žrtvama nasilja u porodici 10 plaćenih neradnih dana koji će im omogućiti da napuste svoje partnere, pronađu novi dom i osiguraju sebi i svojoj djeci potrebnu zaštitu.

Ministri/ce su aplaudirali/e nakon što je prijedlog zakona prihvaćen sa 63 glasa za i 57 protiv. Taj zakon je rezultat sedmogodišnjeg rada ministrice Jan Logie koja je radila u sigurnoj kući za žene prije nego je postala političarka. Novi zakon stupa na snagu u aprilu slijedeće godine.

Iako je opozicija podržala Logiein zakon u prošlosti, pri finalnom glasanju su odlučili da povuku svoju podršku i glasaju protiv, navodeći da će cijena za male i srednje velike tvrtke biti previsoka, te da će se poslodavci ustručavati da zaposle nekoga za koga smatraju da je zlostavljan/a.

Novi Zeland ima jedan od najvećih postotaka nasilja u porodici u razvijenom svijetu, gdje policija svake 4 minute u prosjeku zaprimi poziv od žrtava porodičnog nasilja. Porodično nasilje će koštati državu od 4.1 biliona NZD do 7 biliona NZD godišnje.

Logie navodi da je ovaj zakon prvi korak u borbi protiv užasno visoke stope nasilja u porodici, te da bi druge države trebale pratiti primjer Novog Zelanda.

„Cilj ove inicijative je i doprijeti do društva. Ne želimo ovaj problem samo ostaviti policiji, nego želimo da društvo shvati da svi imamo odgovornost i ulogu u pomaganju žrtvama. Moramo promijeniti kulturalne norme, reći da ovo nije uredu.“ Dodala je Logie.

Žrtve neće morati imati dokaz njihovih okolnosti, imaće pravo na fleksibine radne uslove što će doprinijeti njihovoj sigurnosti, kao što su mijenjanje lokacije rada, izmjena radne e-mail adrese, te brisanje njihovih kontakata sa web stranice te tvrtke.

„Nasilje u prodici ne poštuje granicu između posla i ‘privatnog života’. Veliki broj istraživanja potvrđuje da mnogi nasilnici okupiraju i poslovni prostor žrtve. To mogu raditi na različite načne, uhođenjem, kontstantnim slanjem e-pošte, neumornim zvanjem na poslovni telefon žrtve ili prijetnja samoj žrtvi ili njihovim poslovnim kolegama. Razlog za to jeste želja nasilnika da žrtva dobije otkaz, kako ona ne bi imala sopstvenih novčanih doprinosa i kako bi ovisila o njemu/njoj.“ Kaže Logie.

U Kanadi, u Ontariju i Manitobi, već postoje slični zakoni.

Dr. Ang Jury, direktorica sigurne kuće – Women’s Refuge, kaže da zakon nije u svrhu prevencije nasilja, da nije ‘magični metak’ ali da definitivno predstavlja korak u pravom smjeru. Dodaje: „Znamo da je ekonomska situacija žena ključna u njenom izboru da li će napustiti nasilnika ili ne, šta može uraditi a šta ne. Da li može zadržati svoj posao, povjerenje poslodavca dok se nosi sa problemima nasilja u porodici.“

Holly Carrington navodi da „ovaj zakon postavlja kriterij koji tvrtke moraju zadovoljiti, trebamo razjasniti da je ovo način da tvrtke poboljšaju produktivnost jer neće izgubiti vrijedne radnike/ce koje bi bez ovog zakona morale zamijeniti novom osobom.“ Kaže i da je ovaj problem neumoljiv i prevelik te da je za njegovo rješavanje potrebno više resursa kao i uvođenje komiteta za provjeru istrage u ovim slučajevima – što je podržao i Komitet za ženska prava UN-a.

Izvor: Guardina

Prevela i prilagdila Lejla Delalić