Solidarnost je ključ u zajedničkoj borbi – Dvojaka diskriminacija mora prestati!

Solidarnost je ključ u zajedničkoj borbi – Dvojaka diskriminacija mora prestati!

22.09.2020

Svake godine se u svijetu na 23. septembar obilježava Dan vidljivosti biseksualnih osoba. Povodom ovog dana se još od 1999. godine organizuje niz prigodnih događaja koji podsjećaju na trenutačnu poziciju biseksualnih osoba unutar LGBTI pokreta.

U svijetu postoji preko 200 različitih skala seksualnosti koje na različite načine „mjere“ i definišu seksualnost a jedna od takvih je Kinsijeva skala koja je bila revolucionarna jer je prva koja se dotakla samog definisanja seksualne orijentacije. Iako ova skala ima mnogo nedostataka, a od glavnih jesu upravo isključivanje mogućnosti postojanja aseksualnih identiteta, bila je dobar uvid u srž izučavanja seksualne orijentacije. Svojevrsnu nadogradnju ove skale pokušao je napraviti američki istraživač Fric Klajn koji se ujedno i identificirao kao biseksualna osoba te je bio zapanjen nad manjkom teorijske građe vezane za njegov seksualni identitet. Klajnova skala je, za razliku od Kinsijeve skale multidimenzionalna i na osnovu 7 faktora, ova tablica proširena je na seksualni afinitet u prošlosti, sadašnjosti  i prognoziranoj budućnosti.

No, kako je i ova skala naišla na negodovanje od strane društva ali i kako su nedostaci odmah bili vidljivi, mnogi istraživači su i nakon njega pokušavali nadograditi ovu skalu no uvijek se dolazi do nelogičnosti i velikih odstupanja. Glavni razlog ovome je postavljanje ispitanika_ca u binarni sistem monoseksualnosti gdje se na skali moraju odrediti između homoseksualnosti i heteroseksualnosti.

Međutim, iako su ove skale problematične upravo zbog postavljanja ljudskih osjećanja, želja i požuda u matematičke brojeve i formule što ljudski osjećaji naprosto ne mogu biti, dovele su do zajedničkog rezultata. Upravo ove teorije pokazuju fluidnosti u seksualnim identitetima i pobijanje teorija o isključivom postojanju monoseksualnih identiteta koja je i danas sveprisutna. Binarno predstavljanje seksualnih identiteta često kod biseksualnih osoba stvara izuzetno jaku internalizovanu bifobiju i unutarnju borbu sa sobom i svojim osjećanjima. Upravo ova proučavanja nastala iz binarnog sistema monoseksualnosti pobijaju teoriju o tome da seksualnost nije fluidna i da biseksualni identiteti ne postoje.

Upravo o problemu samoidentifikacije i unutarnje borbe sa sobom u heteropatrijarhalnom društvu u kakvom živimo, govori nam Tarik iz Tuzle. „Slobodan život u društvu u kakvom danas živimo ponekada naprosto izgleda nerealan, a upravo zbog nemogućnosti pronalaska i autovanja svog identiteta sebi ali i drugima. Kada bi me neko pitao šta je bilo teže, samoidentificirati se i prihvatiti sebe sa svojim seksualnim identitetom ili autovati se nekome u društvu morao bih dobro da razmislim. Strah koji osjećam kada se autujem nekome vrlo je sličan jačini straha kojeg sam imao od priznavanja sebi jer dok sam bukvalno glumio heteroseksualnog muškarca sebe sam istovremeno ubjeđivao da to jesam i na različite načine sebe kažnjavao ako mi kroz misli prođe muškarac u bilo kakvom seksualnom kontekstu. Autovati se danas nekome podjednako je teško jer uslijede pitanja o tome kada ću se odlučiti, zašto se ne autujem kao gej, zašto lažem sebe i sl. Jedina razlika između sada i mog prvog autovanja jeste to da me ovakva pitanja više ne diraju i da me tuđe neznanje ne može uvrijediti.“

Kako biseksualni identitet vrlo često nije prisutan u medijima mogućnost identificiranja s nekim i iskustvo poistovjećivanja naprosto biva oduzeto biseksualnim osobama o čemu govori Azra iz Tuzle. „Svijet se kreće brzo, mediji su nam svima dostupni ali u medijima možemo samo vidjeti predstavljanje gej i heteroseksualnih identiteta, biseksualni identitet ne samo da nije zastupljen već se i u različitim medijima apsolutno pobija. Primjer nam može biti serija ‘Gray’s anatomy’ u kojoj imamo ulogu doktorice Callie Torres koja na samom početku ulazi u vezu sa drugim doktorom iz bolnice te nakon njegove smrti upoznaje doktoricu Arizonu Robins koja se identificira kao lezbijka i ulazi u vezu s njom. Meni je to bio ‘WOW’ trenutak jer sam konačno mogla vidjeti sebe u nekome na TV-u! Nadalje kroz seriju Callie se prikazuje kao lezbijka iako o tome ne govori mnogo, jedna od scena kada se identificirala kao lezbejka a ne biseksualna je kada joj se otac pojavio u kafeteriji bolnice sa svećenikom ‘You can’t pray away the gay’ a rečenica je mogla završiti i sa ‘pray away bisexuality’. Igra riječi kojom se koriste raszličiti scenaristi_kinje kako bi svoja uvjerenja prenijeli na samu seriju ali i uloge generalno je najveći uzrok ovakvim situacijama. Dalje kroz seriju od drugih uloga ali isto tako i od publike ona biva percipirana kao lezbijka i njen identitet biseksualne osobe polako nestaje. Možda neko ovu seriju drugačije doživljava ali sam ja to tako percipirala. Moramo priznati da su današnji, brzi mediji, često vrlo toksični ali u ovom slučaju apsolutno isključuju mogućnost postojanja biseksualnosti. Kada pogledamo i druge tv formate koji na neki način prezentiraju biseksualne osobe možemo pronaći vrlo sličnu igru riječi ili direktno pogrešno prikazivanje identiteta. Smatram da bi ovakve uloge trebale pisati isključivo biseksualne osobe upravo zbog ovakvih propusta.“

Borba za jednaka prava i život bez diskriminacije neće prestati sve dok svi_e ne budu imali jednak pristup pravima. Dan vidljivosti kao takav jedan je od važnijih dana u godini kada biseksualne osobe mogu zauzeti sav medijski prostor i pružiti mogućnost identifikacije mlađim generacijama. Upravo zbog svega navedenog gore, naredni put kada vam se neko autuje kao biseksualna osoba prihvatite to bez dodatnih pitanja jer seksualnost zaista može biti fluidna i definitivno nije binarna. Život u četiri zida nije život baš kao što nije ni život u ormaru! Solidarnost je ključna stvar u borbi za LGBTI prava i upravo zbog toga je bitno da sve queer identitete prihvatimo, volimo i borimo se glasno za njih!

Piše: Adilović Admir

Izvori: dasezna.lgbt; soc.ba