Nekada u osnovnoj školi sam shvatila da moja simpatija prema Vanesi, drugarici iz školske klupe, nije baš tipična za djevojčice mog uzrasta. One se nisu zaljubljivale u svoje drugarice, željele da im pletu kosu, grle i maze. Nisu željele svojim (ne baš) talentovanim igranjem fudbala zadiviti slatkicu iz klupe, a ja jesam… Ups!
Ono što djevočice mog uzrasta jesu radile tada, a i ja s njima - ispostaviće se, jeste izluđivanje za dječacima iz drugih odjeljenja. Na njima se tehnike s fudbalom nisu pokazale uspješnim, a nisu imali ni dužu kosu da im pletem pletenice, na moju žalost.
I tako, do srednje škole sam polako otkrivala koncept biseksualnosti.
Definicija kaže: “Biseksualnost, kao seksualna orijentacija, podrazumijeva emotivnu ili seksualnu privlačnost prema osobama i muškog i ženskog roda/spola. Radi se o širokom terminu koji uključuje mnogo toga: osobe koje privlače i muškarci i žene; osobe koje, uglavnom, privlači jedan rod/spol, ali ne isključuju privlačnost ka drugom rodu/spolu; osobe koje svoj seksualni identitet doživljavaju kao fluidan i promjenjiv; osobe koje posmatraju koncept privlačnosti “bez obzira na spol/rod”, te su im drugi aspekti bitniji pri utvrđivanju privlačnosti; osobe koje ne smatraju da postoje samo dva roda i da ljude privlače jedan, drugi ili oba.”
Jedno po jedno autanje u srednjoj školi me je iznova suočavalo sa konstatacijom prijatelja_ica: “Pa ne izgledaš tako. Nisam to očekivao/la.” zbog čega bih se uvijek navečer kada ostanem sama i legnem u krevet zapitala – “Pa jesam li ja kvir? Jesam li dovoljno gej?”
Kasnije se to izrazilo kao osjećaj nesigurnosti u sopstveni identitet kada sam odrasla i pronašla djevojku. Tada su krenula izvirati pitanja iz podsvijesti: “Jesam li ja zapravo bi?” “Šta ako su bili u pravu?” “Šta ako lažem sama sebi?”
Da li je bilo gdje zapisano, u definiciji ili u bilo kojoj priznatoj literaturi, kako biseksualna osoba mora izgledati? Da li se mora oblačiti, ponašati i šišati na specifičan način? Da li mora biti mršava, debela, glasna, tiha, otkačena, povučena, poslušna, divlja…?
Ne piše, a i ne mora.
To što sam ženstvena me ne čini ni malo manje biseksualnom i ne poništava moju privlačnost ka ženama. Na isti način ženstvenost ili maskulinost neke druge osobe, binarne ili ne, ne određuje da li su dovoljno gej, lezbejka ili bi.
Ne postoji osoba koja izgleda gej ili koja izgleda kao lezbejka. Rodno izražavanje i fizički izgled ne mogu i ne smiju biti determinante koje će nekoga izopćiti iz društva.
Mnoge osobe su do sada čule rečenicu: “Pa ne izgledaš kao da si gej / lezbejka/ bi / trans.”, bilo da se radi o ženi ili muškarcu koji ne odgovaraju i ne poklapaju se sa stereotipnim kalupom u koji nas uporno ubacuju, bilo da se radi o biseksualnim osobama u hetero vezama ili trans osobama koje “prolaze” kao cisrodne osobe.
Ovakvo ponašanje društva prema kvir osobama koje “prolaze“ kao cis/hetero stvara fenomen poznat psiholozima_ginjama kao “sindrom lažne kvir osobe”, što kod mnogih izaziva osjećanja krivice, zbunjenosti i tjeskobe. Također, može potaknuti kvir osobe da promijene stil oblačenja ili način rodnog izražavanja kako bi se uklopile – što definitivno nije zdravo za te osobe, ako se ne osjećaju ugodno s tim.
Treba da se izražavamo, oblačimo i hodamo onako kako nama samima odgovara i kako se osjećamo najugodnije – ne trebamo dopustiti pritisku cishet* društva da nas promijeni i da nam kaže da ne pripadamo negdje samo zato što se ne uklapamo u njihovu percepciju svijeta.
Niko ne treba mijenjati sebe zbog iskrivljene percepcije prijatelja_ica, partnera_ica zbog kojih se osjeća manje vrijednim_om bez obzira na seksualnu orijentaciju. Samo je potrebno pronaći ljude koji imaju širi i opsežniji pogled na svijet, koji prihvataju tebe kakav_va jesi. Ako nisi u mogućnosti pronaći takve osobe u svom svakodnevnom životu, online zajednice kvir ljudi predstavljaju divnu mrežu podrške i afirmacije koja ti može dati snagu da nastaviš biti ti.
Tjeraj ono svoje ja, vremenom ćeš pronaći svoje ljude.
*cishet – skraćenica za cisrodne heteroseksualne osobe / društvo
Članak je nastao u sklopu projekta "Acces to Justice for LGBTI persons in Tuzla Canton" koji je finansiran od strane Norveškog Helsinškog komiteta, ali ne izražava nužno stavove Norveškog Helsinškog komiteta nego isključivo autora/ice.
Comentários