LGBTI osobe pišu: Medijska nevidljivost LGBTQ+ zajednice

Članak je nastao uz podršku Programa podrške zaštiti ljudskih prava USAID/INSPIRE u sklopu projekta Unaprjeđenje sistema zaštite LGBTI osoba u Tuzlanskom kantonu a koji implementira Tuzlanski otvoreni centar. Još u pretpandemijskom dobu naših života ljudi su težili ka što jednostavnijem životu. Pojednostavljen stil života se zajedno sa rastom i razvojem tehnologije počeo svoditi na prečice, svijet na dohvat ruke i konzumiranje informacija u par sekundi. Koliko god truda i samovolje da se uloži, nezaustavljivi valovi novih informacija se ne mogu prekinuti. U svom bombardovanju od strane medija, kako modernih tako i tradicionalnih, često zaboravljamo da uključimo svoje kritičko razmišljanje i olakšamo proces varenja informacija. Biti u tijeku sa globalnim dilemama i lokalnim novostima može biti itekako iscrpljujući proces, no još je teže kada primjetite da zapravo nema dovoljno informacija specifično za vas i sve za što se zalažete. U suštini, manjak informacija je jednako loš kao i prezasićenost u medijima. Kada je u pitanju manjak medijske vidljivosti onda o tome najbolje mogu da svjedoče marginalizirane skupine u zajednici. Uzimajući u obzir da sam lično queer žena u heteronormativnom svijetu medija u Bosni i Hercegovini, manjak adekvatne i kontinuirane medijske zastupljenosti LGBTQ+ zajednice je nešto što me se itekako tiče. Općepoznato je da mediji nemaju samo svrhu informisanja, već posjeduju i određenu dozu edukativne moći nad publikom. U skladu sa time, zbog samog manjka informisanosti na našim prostorima o queer zajednici dopušten je i manjak prilika za edukaciju o istome. Medijska nevidljivost ne samo da pruža nedovoljne te ponekad i netačne informacije, ona samim time podržava nejednakost koja je već prisutan problem u našem društvu. U sklopu publikacije “NE diskriminaciji, DA različitosti!” autorke Duške Pejović pažnja je posvećena etičkom kodeksu izvještavanja o LGBTQ+ zajednici, sa fokusom na Crnu Goru. Tu pronalazimo da je nevladina organizacija Centar za građansko obrazovanje (CGO) radila kvantitativni i kvalitativni monitoring medija u Crnoj Gori mjesec prije i mjesec nakon održavanja Povorke ponosa 2019, odnosno od 21. avgusta do 21. oktobra 2019.godine. Najzastupljenije teme su bile one koje su klasifikovane kao “promotivne aktivnosti” (Povorka ponosa i ostali događaji), kao i konkretni slučajevi nasilja. Naglašeno je da se o ostalim bitnim temama za LGBTIQ zajednicu, poput pravnog okvira, zapošljavanja i slično gotovo i nije govorilo. “Kada mediji izvještavaju o LGBTIQ zajednici, te teme se onda u najvećem broju slučajeva pojavljuju kao primarne i na vidljivim pozicijama,” navedeno je u istraživanju. Kada je u pitanju medijski prostor queer zajednice unutar BiH, možemo prijašnje informacije uporediti sa rezultatima predstavljenim u okviru publikacije “Izvještavanje lokalnih medija u Tuzlanskom kantonu o LGBTIQ temama u 2021. godini” autorica Lejle Huremović i Jasmine Čaušević. Kroz analizu baziranu na 15 relevantnih i čitanih medija na području Tuzlanskog kantona, uz pomoć pretraživanja interneta ključnim riječima, autorice su došle do podataka da je “u period od 1. januara do 1. decembra 2021. godine o LGBTIQ temama izvještavalo 9 medija na području Tuzlanskog kantona”. “Ukupno smo pregledale 41 objavu. Naš generalni stav je da mediji nisu bili ažurni i da je ovo mali broj tekstova, ali sa druge strane, nije neuobičajeno da lokalni mediji izvještavaju sporadično o LGBTIQ temama. Nismo naišle ni na jedan autorski tekst, što pokazuje da nije bilo programske, uredničke ili novinarske angažovanosti da se pokrivaju ove teme. Ne možemo tumačiti razloge za ovu nezainteresovanost medija, ali svakako mislimo da se lokalni mediji trebaju baviti svim marginalizovanim grupama u jednoj zajednici.” istakle su Huremović i Čaušević. Jedno istraživanje na koje treba skrenuti pažnju, ne samo zbog rezultata koji su više nego očekivani, no zbog činjenice da imamo priliku čuti i mišljenje LGBTQ+ zajednice o rezultatima je mini istraživanje sprovedeno 2019. godine od strane Mediacentra Sarajevo o medijskom izvještavanju o LGBTIQ temama u BiH. Prvo su izdvojili i analizirali medijske sadržaje objavljene o prvoj Povorci ponosa u BiH, a zatim pitali LGBTIQ zajednicu šta o njima misli. Vodeći se člankom na portalu Media.ba, analizirali su neke od vijesti koje su bh. mediji objavili od kada je 1. aprila najavljena prva bh. Povorka ponosa. “Među njima”, utvrdili su, “objavljivane su dezinformacije i špekulacije, te je dominirao senzacionalizam i jedna strana priče”. Nakon dobijenih rezultata analize, napravljena je online anketa kako bi se ispitalo stanište queer zajednice povodom istih, a i uopćeno pogled na odnos LGBTQI zajednice sa medijima. “Kroz online upitnik, nažalost, nismo mogli istražiti nivo razumijevanja medijskih manipulacija u ovim primjerima, ali nalazi pokazuju da ovakvi medijski sadržaji izazivaju negativne emocije među pripadnicima/ama zajednice, te bi trebalo raditi na podizanju medijske i informacijske pismenosti unutar zajednice, odnosno prepoznavanju i razumijevanju manipulacija. Što se tiče medijskih navika, ispitanici/e su naveli da od domaćih medija, između ostalih, prate Al Jazeera Balkans, N1, Žurnal, Radio Sarajevo i Klix. S druge strane, neki ispitanici/e su naveli da izbjegavaju pratiti upravo Klix zbog senzacionalističkog pristupa (uz Dnevni avaz, Saff.ba i druge). Za obuke o medijskoj i informacijskoj pismenosti 46,5% ispitanika/ca je reklo da je zainteresovano; 30,2% da nije zainteresovano; te 23,3% da je možda zainteresovano.” prenosi Mediacentar. U suštini, ima mnogo prostora za napredak medija povodom izvještavanja o LGBTQI zajednici u Bosni i Hercegovini. Informisanje i edukacija o zajednici ne treba da staje na unaprijed ispisanim medijskim saopštenjima ili senzacionalističkim click-bait člancima. LGBTQ+ zajednica je dovoljno šarena da je moguća i zaslužena adekvatna vidljivost u medijima, bez govora mržnje i dezinformacija. Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Tuzlanskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.