Poljski poslanici su 29. oktobra glasali za nastavak rada na zakonu “Stop LGBT” što predstavlja još jedan udar na prava LGBTI osoba koje su, naročito u posljednje dvije godine, izložene raznim anti-LGBTI retorikama.
Građanska zakonodavna inicijativa pod nazivom “Stop LGBT” koja je nedavno bila predmet debate u parlamentu Poljske predstavlja prijedlog zakona kojim bi se zabranile povorke ponosa i druga javna okupljanja koja na bilo koji način promovišu LGBTI prava u Poljskoj. Za incijativu “Stop LGBT” prikupljeno je 140.000 potpisa, a prema poljskom zakonu dovoljno je skupiti potpise 100.000 osoba koje imaju pravo glasa kako bi se zakonski prijedlozi mogli podnijeti parlamentu.
Situaciji u Poljskoj ne pomaže ni to što konzervativni_e aktivisti_kinje imaju veliku podršku od predsjednika i rimokatoličke crkve koji promovisanje prava LGBTI osoba nazivaju štetnom “LGBTI ideologijom” koja ugrožava moralne i tradicionalne porodične vrijednosti ove zemlje. Tako borbu za prava LGBTI osoba nazivaju “agresivnim nametanjem nečijih seksualnih sklonosti”.
U posljednje dvije godine to je rezultiralo uvođenjem tzv. “LGBT-free zona” gdje je preko stotinu općina i pokrajina Poljske proglašeno “zonama slobodnim od LGBT ideologije”.
Nikada mi nije bilo neobično da se u predizbornim kampanjama povlači karta moralnih, tradicionalnih i porodičnih vrijednosti od strane desničarskih političara_ki, ali mi je razočaravajuće to što niko nikada ne gleda od koga ti stavovi dolaze, a gdje je vrlo jasno kako nisu samo ugrožena prava i životi LGBTI osoba, nego svih građana i građanki jedne zemlje kojom vladaju desničari_ke i nacionalisti_kinje.
Nikada nije suvišno naglasiti kako ugrožavanje i oduzimanje osnovnih ljudskih prava bilo kome zapravo utiče na sve nas. Već dvije godine intenzivno pratim koliko je internet preplavljen komentarima i intervjuima nadbiskupa koji inače ima veliki uticaj na javnost u Poljskoj.
Nije mi neobičan ni njegov govor mržnje usmjeren ka LGBTI osobama. Neobično mi je to što se sve uspije zataškati u jednom momentu i što mnoge stvari prođu tako kako su i došle, ali te iste osobe koje to rade daju sebi za pravo da govore javno protiv LGBTI osoba i pri tome imaju podršku.
Dobro se sjećam video snimka od ABC News medija od prošle godine dok se još mnogo pričalo o takozvanim zonama koje su oslobođene od LGBTI ideologije. U isto vrijeme su se istraživali i slučajevi pedofilije zbog video snimka koji je godinu dana ranije objavljen na Youtube-u gdje se putem skrivene kamere došlo do informacija o mnogim slučajevima zlostavljanja maloljetnica i maloljetnika od strane sveštenika, zataškavanju istih, te premještanju sveštenika u druge gradove.
Dokumentarac “Tell No One” iz 2019. godine koji govori o seksualnom zlostavljanju djece u katoličkoj crkvi Poljske je zbog svoje gledanosti uspio izvršiti određeni medijski pritisak na crkvu, međutim, to nije bilo dovoljno, posebno kada je otkriveno kako su pojedini sveštenici optuženi za pedofiliju jednostavno samo premješteni u druge gradove i tu je bio kraj priče.
Kada je istom nadbiskupu u intervjuu postavljeno pitanje vezano za stavove o pravima LGBTI zajednice, odgovor je bio kako Poljska srećom više nije pogođena takozvanom “crvenom kugom” nego je to sada “rainbow kuga” s kojom se moraju izboriti.
S druge strane, na pitanje kako objašnjava kontradiktornost u smislu promovisanja moralnih vrijednosti dok se istovremeno sama crkva ne ponaša u skladu sa istim, njegov odgovor je bio vrlo kratak – crkva nije učinila ništa što je u suprotnosti sa zakonom tako što je optužene sveštenike premjestila u druge parohije i da je puno “pretjerivanja” na tu temu.
Onda se pitam isto, kako neko uopšte može ozbiljno shvatiti crkvu i njeno promovisanje moralnih vrijednosti kada ona sama nije u mogućnosti da se drži osnovnih, suštinskih moralnih vrijednosti, a da s druge strane ima takav uticaj na javnost sa negativnim stavovima o LGBTI zajednici i da se pri tome ozbiljno ugrožavaju i sigurnost i životi osoba koje samo traže svoja osnovna ljudska prava.
Ovdje je jedina kuga pogrešna vladajuća politika koja na sve moguće načine ugrožava živote svih nas i protiv koje se treba boriti na sve moguće načine. Nedavno je mlada žena bila jedna od žrtava restriktivnih zakona o abortusu u Poljskoj. Usljed komplikacija preminula je od sepse, a ljekari su suspendovani jer se trenutno pokušava ustanoviti da li su tako dugo čekali na reakciju zbog straha od kršenja strogih zakona o abortusu. Taj slučaj je pokrenuo i proteste, ali Poljska nacionalistička vlada to naziva isključivo ljekarskom greškom koja nema veze sa novim zakonom.
Naravno, novi zakon podrazumijeva skoro potpunu zabranu abortusa, a o tome će se još pričati, ali žrtve tih zakona nažalost više nisu tu.
Gledajući satiričnu web stranicu koju je pokrenuo Amnesty International kao odgovor Poljskoj na zone oslobođene od LGBTI ideologije apsolutno se mogu složiti sa nazivom iste – “Zemlja apsurda”. Ako neko i u jednom momentu pomisli da je promovisanje LGBTI prava samo agresivno nametanje stavova i nemorala kako je ‘mali milion’ puta rečeno, neka preispita te iste osobe od kojih takvi stavovi dolaze, jer ne morate biti dio zajednice kako biste prepoznali_e da politike koje pozivaju na mržnju i podjele ne čine dobro nikome.
Autor/ica: Anoniman/na
Članak je nastao u sklopu projekta "Acces to Justice for LGBTI persons in Tuzla Canton" koji je finansiran od strane Norveškog Helsinškog komiteta, ali ne izražava nužno stavove Norveškog Helsinškog komiteta nego isključivo autora/ice.
Comments