“Do samrtnog dana ću se osvrnuti s ponosom na to što sam našao hrabrosti da se suočim licem u lice u borbi protiv duha koji je od pamtiveka ubrizgavao otrov u mene i ljude moje prirode. Mnogi su dovedeni do samoubistva jer je sva njihova životna sreća bila ukaljana. Zaista, ponosan sam što sam našao hrabrosti da zadam početni udarac hidri javnog prezira.”
Iako se Međunarodni Coming Out Day (NCOD) odnosno dan izlaska iz ormara prvi put slavio 1988. godine, s ciljem uklanjanja stigme i dezinformacija o LGBTI+ osobama, svjesnost o samooslobođenju putem autovanja bila je prisutna još u 19. stoljeću, kao što možemo vidjeti iz citata njemačkog pravnika, novinara i pisca Karla Heinricha Ulrichsa.
Izlaženje iz ormara kao osnovni oblik aktivizma
NCOD (National Coming Out Day) su pokrenuli Robert Eichberg i Jean O'Leary 1988. godine. Eichberg, koji je umro1995. godine od komplikacija izazvanih AIDS-om, bio je psiholog iz Novog Meksika i osnivač radionice ličnog rasta "The Experience". O'Leary je bila otvoreno lezbejska politička liderka i dugogodišnja aktivistkinja iz New Yorka, a u to vrijeme bila je čelnica Nacionalnih zastupnika za prava homoseksualaca u Los Angelesu. LGBTI+ aktivisti, uključujući Eichberga i O'Leary, nisu željeli defanzivno odgovarati na anti-LGBTI+ akcije, jer su vjerovali da bi to bilo predvidljivo. To ih je potaknulo da uspostave NCOD kako bi zadržali pozitivan pristup i proslavili autovanje. Datum 11. oktobar je odabran jer je to godišnjica Drugog nacionalnog marša na Washington za prava lezbejki i homoseksualaca 1987. godine. Eichberg i O'Leary su vjerovali da je u atmosferi osude svega što odstupa ne samo od heteronormativnog već i od cisrodnog i angloameričkog obrasca, najbolje oružje razbijanje percepcije da su to osobe sumnjivog karaktera – naprotiv, to su naši članovi porodice, prijatelji, kolege, komšije i osobe koje cijenimo.
Izlaženje iz ormara kao oblik samooslobođenja
Kao što je već pomenuto, prvi poticaji LGBTI+ osoba da se autuju datiraju još prije 1988. godine. Karl Heinrich Ulrichs, njemački pravnik, novinar i pisac, donio je hrabru odluku 1862. godine da se autuje svojoj porodici i prijateljima te počne pisati eseje pod pseudonimom Numa Numantius o različitim seksualnim orijentacijama, interspolnim osobama i potrebi za dekriminalizacijom istospolnih odnosa. Iako je zbog svojih tekstova često dolazio u sukob sa zakonom, Ulrichsa možemo smatrati prvim modernim LGBTI+ aktivistom.
Različiti oblici autovanja
Proces autovanja, koliko god bio oslobađajući, može imati svoje posljedice:
Osoba može postati meta različitih vrsta nasilja.
Osoba može biti odbačena od strane porodice, prijatelja ili zajednice.
Osoba može postati meta diskriminacije prilikom zapošljavanja, na radnom mjestu ili tokom traženja smještaja.
Zbog ovih rizika često se savjetuje LGBTI+ osobama da pažljivo procijene koliko je sigurno autovati se i kome. Neki biraju autovanje samo najbližima, neki to ograničavaju na članove zajednice, dok drugi mogu odlučiti da to odgode dok ne završe školovanje, pronađu posao ili se osamostale. Priznati sebi svoju seksualnu orijentaciju i rodni identitet predstavlja oblik autovanja za koji je potrebna određena doza hrabrosti. Neki ljudi svojim izgledom, odjećom ili interesima signaliziraju pripadnost LGBTI+ zajednici, što predstavlja još jedan oblik autovanja. Kako bi izbjegli verbalno autovanje, što može biti iscrpljujuće ili opasno, mnogi pribjegavaju nošenju bedževa sa queer simbolima, tetovaža, ili specifičnog stila odijevanja. Međutim, zbog popularizacije trendova iz queer i POC zajednica u mainstreamu, ponekad i cisrodne heteroseksualne osobe nose slične stvari, pa može doći do zabune ako identitet nije jasno potvrđen.
Stakleni ormar i queerbaiting
Slavne ličnosti, bilo stvarne osobe ili fiktivni likovi, često su pod pritiskom da budu otvorene o svojim privatnim životima ili da stvore iluziju otvorenosti. Mediji često fokusiraju pažnju na njihove romantične veze i partnere. Autovanje je i dalje veoma rizičan korak za neke, jer bi mogli izgubiti dio svoje publike ili biti ograničeni na uloge i projekte povezane samo s njihovim LGBTI+ identitetom. Kate Winslet je 2021. godine izjavila za The Sunday Times da poznaje glumce koji su odlučili ne otkriti svoj identitet iz tih razloga. Slavne ličnosti su pod većim pritiskom nego prosječni ljudi, jer se sve informacije o njihovom životu analiziraju i tumače.
Autovanje može izazvati brojne emocije – od oslobođenja do straha i stresa. To je proces koji pojedinca izlaže javnosti i potencijalno osudi, ali i razumijevanju. Svako treba imati pravo da se autuje svojim tempom, uz osjećaj sigurnosti. Iako se NCOD obilježava 11. oktobra, duh tog dana može se živjeti svakog dana u godini, kad god je osoba spremna i sigurna.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Tuzlanskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
Comments