Članak je nastao uz podršku Programa podrške zaštiti ljudskih prava USAID/INSPIRE u sklopu projekta Unaprjeđenje sistema zaštite LGBTI osoba u Tuzlanskom kantonu.
Prošla je još jedna Bh. povorka ponosa, međutim, nije samo prošla još jedna Bh. povorka ponosa, prošao je još jedan slučaj homofobije/bifobije i transfobije. Prošao je jedan slučaj od jednog političara, kao i svake godine prođe mnogo više slučajeva, slučajeva koji su nekažnjeni od strane institucija, te koji se neosuđuju od strane društva.
Navedeni slučaj ću obrazložiti u nastavku teksta, međutim kopka me da i ove godine kao i svake prethodne prolaze jedan, dva, tri, deset, dvadeset slučajeva homofobije/bifobije/transfobije, prolaze nekažnjeno od strane institucija, od strane ljudi koji rade u tim institucijama, a kojima ja i druge LGBTIQ osobe uplaćuju konvertibilne marke, na osnovu koji se isplaćuju njihove plate, paušali, godišnji odmori, plaćena odsustva i putovanja.
Ne bih mi bilo krivo kada bi me oslobodili svakog poreza, pa se tako ponašali mrzilački. Međutim boli me i boljet će me, što znam da moje pare, te pare ostalih građana_ki ide u budžet, na osnovu kojeg se isplaćuju plate onima, koji bi nas zatvorili, pritvorili, izolovali, a sigurno da smo u 30-tim godinama 20 vijeka, zvjerski bi nas pozatvarali po zabačenim kampovima, u kojima bi nestajali svakog dana, te svake noći.
Međutim, hajdemo da se vratimo na temu!
Prije nego što ću se krenuti spremati za odlazak na Bh. povorku ponosa, zadesi me kao šamar slučaj retrogradne politike od strane retrogradnog političara, taj ispad retrogradnog političara s aspekta Krivičnog zakona FBIH, ima obilježje krivičnog djela, te koji je na osnovu Zakona o zabrani diskriminacije BIH zreo za tužbu, ali ništa manje zreo i za krivičnu prijavu.
Jedan od zanimljivijih slučajeva s aspekta prava, ali poražavajućih s aspekta čovječnosti je taj što je 25.06.2022. godine na dan održavanja Bh. povorke ponosa, osvanuo tekst na službenoj stranici (SLUŽBENOJ STRANICI) Ministarstva privrede Kantona Sarajevo.
Međutim ne bi taj tekst bio poražavajući da se odnosi na pitanja privrede odnosno ekonomije na području Kantona Sarajevo, da se odnosi na pitanja politike zapošljavanja i/ili tržišta rada (za što je i nadležno Ministarstvo privrede). Međutim tekst koji je osvanuo je bio homofobnog/bifobnog/transfobnog karaktera.
U tekstu koji sadrži preko hiljade riječi govora mržnje i stotine rečenica u kojima je nitkana homofobija/bifobija i transfobija je izraženo da se Ministar privrede Adnan Delić protivi održavanju Bh. povorke ponosa. Tekst započinje „Da se ja pitam „Parada“ nikad ne bi imala moj glas“. Kada sam pročitao prvu rečenicu, nisam bio svjestan da je tekst objavljen na službenoj stranici jedne institucije, institucije koju mi LGBTIQ građani_ke kroz poreze i doprinose plaćamo. Sigurno nisam prepoznao da se radi o instituciji s obzirom na to da tekst započinje sa „Da se ja pitam“. Kao da je institucija jednog čovjeka, a ne zapravo institucija na usluzi svih građana_ki, pa između ostalog LGBTIQ građana_ki.
U nastavku teksta se ismijava LGBTIQ populacija s riječima „Povodom održavnja četvrtog okupljanja pripadnika LGBTIQQIP2SAA populacije“.Na prvu sam mislio da je u pitanju pravopisna greška, jer sa svim dužnim poštovanjem, sasvim mi je prirodno da pravopisne greške prave ljudih iz takvog miljea. Prirodno je da nepismenost pripada 19 stoljeću, obzirom da njihovo razmišljanje i mržnju vezujem za 19 stoljeće sasvim je prirodno bilo da zaključim da je u pitanju pravopisna greška a onda sam shvatio da je to tipična šala s predznakom mržnje naših homofoba/bifoba i transfoba.
Tekst naravno sadrži i poznate krilatice svakog homofoba„nisam i nikad neću diskriminirati nikoga po bilo kojem osnovu“. Kada čujem te riječi automatski znam da će tekst biti pun mržnje te mrzilačkih poruka, valjda tako oni koji mrze, peru savjest ili još gore znaju da izgovaraju riječi mržnje pa se opravdavaju onima kojima se obraćaju.
Tekst kao i svaki drugi sadrži poznate krilatice, naših poznatih retrogradnih političara_ki, odnosno kako zapravo postoje dosta važnije stvari o kojim se treba brinuti i raspravljati nego o povorci ponosa. Čitam tekst, zamislim se se i složim se s autorom teksta, zato što jedna institucija koja se bavi privredom odnosno ekonomijom ima dosta važnijih stvari od povorke ponosa. Zanimljivo je kako se čovjek može pobiti u dvije rečenice. U jednoj govori kako ima važniji stvari za raspravu od povorke ponosa, međutim u drugoj rečenici, odnosno tačnije cijeli tekst od hiljadu riječi posveti povorci ponosa.
Međutim iako sam pravnik po struci, nisam htio da ovaj tekst bude tipični pravnički, zato što pravo je jasno, nejasne su institucije Bosne i Hercegovine koje ne reagiraju, nejasna su mi tužilaštva, sudovi i policijske stanice, nejasni su mi oni koji bi trebali provoditi pravo i pravdu.
Još me više razočarava što niko od kolega_ica navedenog nije reagirao, niko iz njegove političke partije, niko od koalicionih partnera ili protivnika to nije vidio. Mislim si u sebi – Ma nemoguće! –. Kada se žele pronaći „prljave stvari“ o političarima_kama, politički protivnici to nađu, ako bi to značilo jedan više glas na izborima, međutim živimo u homofobnom društvu, gdje nije moderno podržavati LGBTIQ osobe, podržavanje LGBTIQ osoba ne znači jedan više politički poen ili glas, nego zasigurno jedan manje.
Ovaj tekst sam oblikovao tako da razmišljamo šta se zapravo desilo 25.06.2022. godine. Ako ćemo narodskim govorom, desilo se to da je državnu instituciju te službenu stranicu jedne državne institucije prisvojio jedan čovjek. Izražavajući na toj stranici govor mržnje. Međutim siguran sam da to nije pogodilo većinu naših građana_ki, ne zato što ih nije briga, nego zato što nema solidarnosti. Međutim isti taj čovjek koji je prisvojio instituciju kao sredstvo protiv LGBTIQ osoba, te može istu tu instituciju i službenu stranicu iskoristi kao sredstvo protiv drugih manjinskih i diskriminiranih grupa, ali i protiv svakog građanina_ke koji_a nije po njegovoj mjeri.
Ako ćemo govorom prava, desilo se krivično djelo. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine navodi u članu 177 – Povreda ravnopravnosti čovjeka i građanina – stav (1) Ko na osnovu razlike u rasi, boji kože, narodnosnoj ili etničkoj pripadnosti, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, spolu, spolnoj sklonosti, jeziku, obrazovanju, društvenom položaju ili socijalnom porijeklu, uskrati ili ograniči građanska prava utvrđena međunarodnim ugovorom, ustavom, zakonom, drugim propisom ili općim aktom u Federaciji, ili ko na osnovu takve razlike ili pripadnosti ili kojeg drugog položaja daje pojedincima neopravdane povlastice ili pogodnosti, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.Stav (2) Službena ili odgovorna osoba u Federaciji koja učini krivično djelo iz stava 1. ovog člana, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina, te član 383 – Zloupotreba položaja ili ovlašćenja –stav (1) Službena ili odgovorna osoba u Federaciji koja iskorišćavanjem svog službenog položaja ili ovlašćenja, prekoračivši granice svoje službene ovlasti ili ne obavivši svoje službene dužnosti, pribavi sebi ili drugom kakvu korist, drugome nanese kakvu štetu ili teže povrijedi prava drugog, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Pravo, te zakoni ove države su odavno na strani ponosa, prkosa i ljubavi, dok institucije, te njihovi zaposlenici i vršioci su na ovoj drugoj strani, strani studije o jednom retrogradnom političaru u jednoj retrogradnoj zemlji.
Autor: Amar Ćatović
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Tuzlanskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
コメント