Jedna od ključnih dimenzija ljudskih prava koje se često zanemaruju odnosi se na mlade ljude i LGBTI+ zajednicu. Iako su u današnjem društvu mnoga prava teorijski osigurana zakonima, u praksi, upravo ove dvije grupe suočavaju se s najvećim izazovima kada je riječ o ostvarivanju svojih osnovnih ljudskih prava. Mnogi mladi ljudi, posebno oni koji su i LGBTI+, često se osjećaju kao da su "na margini" društva, ne samo zbog diskriminacije koju doživljavaju, već i zbog društvenih normi koje ih potiskuju na periferiju života i stvaranja identiteta.
Ovaj osjećaj marginalizacije nije samo rezultat zakonskih propisa, nego i kulturnih i društvenih predrasuda koje još uvijek prevladavaju u mnogim zajednicama, pa tako i u Bosni i Hercegovini. Mnogim mladima, posebno onima koji_e se ne uklapaju u tradicionalne okvire rodnih i seksualnih normi, svakodnevno se nameću očekivanja koja ne odražavaju njihovu stvarnu prirodu i identitet. Tako se, nažalost, mnogi_e od njih moraju boriti da bi imali_e pravo biti svoji_e i izraziti se onako kako zaista žele.
Za LGBTI+ mlade u Bosni i Hercegovini, borba za osnovna ljudska prava može izgledati kao nepremostiv izazov. Zakonodavne promjene, iako nužne, često ne prate društvene promjene, koje su ključne za stvaranje inkluzivnog okruženja. Mnoge LGBTI+ osobe ostaju u "skloništima", skrivene i nesigurne, nesposobne da žive u skladu s vlastitim identitetom zbog straha od odbacivanja od strane porodice, prijatelja i šire zajednice.
Njihova svakodnevica nije samo obilježena nevidljivošću, već i stalnim osjećajem nesigurnosti, jer društvo ne pokazuje dovoljno prostora za prihvatanje različitosti. Zbog toga mnogi_e od njih biraju da ostanu na marginama, jer je to ponekad jedini način da se zaštite. U praksi, to znači da se veliki broj mladih ljudi povlači u anonimnost, iako imaju pravo biti viđeni_e i priznati_e, baš kao i svi_e drugi_e.
Da bi se stvorilo društvo koje prihvata sve svoje članove_ice, moramo prepoznati da su mlade LGBTI+ osobe ne samo marginalizirane, već su i snažni_e borci_kinje za svoja prava, čiji glasovi zaslužuju biti u centru pažnje. Iako se često nađu na rubu, oni_e su ti_e koji_e pružaju najjasniji odgovor na pitanje šta znači biti autentičan_a u društvu koje često nametne uniformne norme.
Razne organizacije kao što je TOC, rade na stvaranju sigurne i podržavajuće mreže za LGBTI+ osobe, mlade ljude, te sve one koji_e se osjećaju isključeno ili marginalizirano. Važno je razumjeti da su upravo ovi koraci, iako mali, ključni za promjenu društvene svijesti i stvaranje uključivog okruženja za sve građane_ke.
Mladima je potrebno više od zakonskih prava; potrebno im je društvo koje će ih prihvatiti, razumjeti i dati im prostor da rastu. LGBTI+ osobe moraju imati pravo biti viđene, priznate i poštovane, bez straha da će biti odbačene. Samo tada možemo govoriti o društvu u kojem je jednakost zaista prisutna.
Bosna i Hercegovina još uvijek ima mnogo toga za učiniti u pogledu zaštite ljudskih prava. Iako postoje zakoni koji štite prava manjina i pojedinaca, stvarni životni uslovi ukazuju na to da diskriminacija, nasilje i nejednakost nisu nestali. Iako je BiH potpisnica mnogih međunarodnih ugovora i konvencija, uključujući Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i Univerzalnu deklaraciju ljudskih prava, u svakodnevnoj praksi postoji veliki jaz između zakonske zaštite i stvarnih prava građana_ki.
Za mlade ljude, posebno one koji pripadaju marginaliziranim grupama, uključujući LGBTI+ osobe, Međunarodni dan ljudskih prava nije samo podsjetnik na to koliko su ljudska prava važna, već i na to koliko su ta prava često ugrožena. Mladi ljudi u Bosni i Hercegovini suočavaju se s različitim izazovima, od nezaposlenosti do marginalizacije, ali najveći problem ostaje prihvatanje njihove različitosti od strane društva. Posebno su ranjivi LGBTI+ mladi, koji se suočavaju s nasiljem, diskriminacijom, ali i psihološkim teretom zbog neprestanog skrivanja svog identiteta.
Iako BiH ima zakonske mehanizme za zaštitu ljudskih prava, uključujući zakonodavne okvire koji zabranjuju diskriminaciju na temelju seksualne orijentacije, transrodne osobe, posebno, ostaju na marginama. S obzirom na to da BiH nije u potpunosti implementirala sve međunarodne standarde zaštite LGBTI+ osoba, posebno se suočavaju s problemima u ostvarivanju svojih prava u svakodnevnom životu. Iako postoje pojedinci i organizacije koji se zalažu za ravnopravnost, društvo u BiH još uvijek nije spremno da u potpunosti prihvati ove razlike.
Za LGBTI+ zajednicu u Bosni i Hercegovini, obilježavanje Međunarodnog dana ljudskih prava često znači više od svečanog obilježavanja. To je dan kada se prisjećaju svih onih borbi koje su vođene, ali i onih koje su još uvijek pred njima. Iako je BiH postigla određeni napredak u pravnoj zaštiti LGBTI+ osoba, stvarnost je i dalje daleko od idealne. I dalje postoji široka društvena stigmatizacija ove zajednice, kao i zakonska nesigurnost.
Na zakonskoj strani, iako postoji Zakon o zabrani diskriminacije koji štiti LGBTI+ osobe od diskriminacije, zakonska priznanja kao što su brakovi istog spola ili pravo na rodno priznanje još uvijek nisu regulisana. LGBTI+ osobe i dalje nemaju ravnopravnost u mnogim aspektima života, od zapošljavanja do prava na brak. Mnogi LGBTI+ ljudi se boje prijaviti nasilje ili diskriminaciju, jer smatraju da pravni sistem neće zaštititi njihove interese, a često se suočavaju i s neprihvatanjem od strane vlastite porodice.
Iako postoji zakonodavna zaštita protiv diskriminacije, mnogi LGBTI+ pojedinci i dalje nisu sigurni u svoju budućnost u BiH. Diskriminacija na temelju seksualne orijentacije i rodnog identiteta ostaje duboko ukorijenjena u društvu, dok su javne institucije i policija u mnogim slučajevima nedovoljno edukovane o pitanjima koja se tiču LGBTI+ zajednice. Prema izvještajima, nasilje prema LGBTI+ osobama u BiH, posebno prema transrodnim osobama, često ostaje bez sankcija i prijava, jer se žrtve boje odmazde.
Uprkos teškoj situaciji, postoje organizacije koje se bore za prava LGBTI+ osoba i promicanje ljudskih prava u Bosni i Hercegovini. Tuzlanski otvoreni centar je jedna od tih organizacija, koja ove godine obilježava devet godina postojanja. TOC se bavi pružanjem podrške LGBTI+ osobama, kao i širenjem svijesti o važnosti ljudskih prava. TOC pruža sigurno mjesto za mlade LGBTI+ osobe koje se suočavaju s nasiljem, diskriminacijom i odbacivanjem od strane društva. TOC je također aktivan u organiziranju edukacija, radionica i događaja koji imaju za cilj unaprijediti razumijevanje i prihvatanje LGBTI+ zajednice.
Tuzlanski otvoreni centar nije samo utočište za LGBTI+ osobe, već i aktivni akter u promoviranju ljudskih prava u cijelom Tuzlanskom kantonu. TOC je osnažio mnoge mlade LGBTI+ osobe u BiH, omogućujući im da prepoznaju svoje vrijednosti i prava, kao i da se bore za ravnopravnost u društvu. Iako su postignuti određeni koraci, organizacija ističe da je još uvijek potrebno raditi na smanjenju društvene stigme, unapređenju obrazovanja i stvaranju političkih i zakonodavnih uvjeta koji će omogućiti ravnopravnost.
U proteklih devet godina, Tuzlanski otvoreni centar je postao ključna tačka za mnoge mlade LGBTI+ osobe koje su se suočavale sa diskriminacijom i nasiljem. Kroz svoj rad, TOC je pomogao mnogima da se osnaže, te im pružio sigurno okruženje u kojem su mogli_e otvoreno govoriti o svom identitetu i iskustvima. TOC pruža pravnu i psihološku pomoć, kao i edukaciju i savjetovanje za mlade ljude koji se bore sa stigmatizacijom i nesigurnostima. Djelovanje TOC-a u Tuzli ima poseban značaj, jer je ovo područje poznato po svom konzervativnijem društvenom okruženju, gdje su mladi LGBTI+ ljudi često isključeni iz zajednice.
Važno je da LGBTI+ zajednica ima ovakve organizacije gdje se mogu okupiti i razmjenjivati se sa istomišljenicima i drugim mladima. Također je značajno što LGBTI+ organizaciju podržavaju i druge omladinske organizacije i pokreti, te na taj način dodatno pružaju sveobuhvatniju podršku cijeloj zajednici. Mladi su oni koji pokreću društvo, stoga je važno da se imaju na koga osloniti.
Mladi ljudi su ključni za promjene u društvu. U Bosni i Hercegovini, mladi_e LGBTI+ aktivisti_ce često preuzimaju vodeću ulogu u borbi za ljudska prava i ravnopravnost. Oni_e koriste društvene mreže i druge platforme da podignu svijest o važnim pitanjima, organiziraju proteste i kampanje, te povezuju različite zajednice u borbi za zajedničke ciljeve. Mladi_e aktivisti_ce često nalaze snagu u svojoj sposobnosti da pokrenu promjene.
Aktivizam mladih je ključan za stvaranje promjena u Bosni i Hercegovini, jer oni razumiju izazove s kojima se suočavaju LGBTI+ osobe i mladi ljudi, te su sposobni prepoznati mogućnosti za poboljšanje situacije. Mlade LGBTI+ osobe iz BiH često se suočavaju s velikim izazovima, ali i s velikom hrabrošću i odlučnošću. Iako živimo u društvu koje nije u potpunosti otvoreno prema različitostima, aktivisti nastavljaju borbu za ravnopravnost, poštovanje i priznanje ljudskih prava.
Prvi koraci ka boljoj budućnosti za mlade LGBTI+ osobe u BiH već su napravljeni, ali prava koja se borimo ostvariti, kao što su pravo na brak, pravo na usvojenje i pravo na slobodno izražavanje, još uvijek su daleki.
Obilježavanje Međunarodnog dana ljudskih prava u Bosni i Hercegovini ima poseban značaj za mlade i LGBTI+ osobe. Iako su postignuti određeni koraci, potrebno je još mnogo toga da bi se ostvarila puna ravnopravnost. Tuzlanski otvoreni centar, kao i mnoge druge organizacije koje se bave ljudskim pravima, nastavljaju borbu za pravednije i ravnopravnije društvo. Kroz rad na podizanju svijesti, obrazovanju i pružanju podrške LGBTI+ osobama, TOC i mnogi drugi pokazali su koliko je važno biti glas za one koji se suočavaju s nepravdom. Borba za ljudska prava nije gotova, ali svaki korak naprijed znači bolju budućnost za sve.
Aktivizam mladih LGBTI+ osoba, kao i uloga organizacija kao što je Tuzlanski otvoreni centar, ključni su za postizanje promjena koje će osigurati ravnopravnost i sigurnost za sve u Bosni i Hercegovini. Na Međunarodni dan ljudskih prava, svi_e moramo podići svoj glas kako bi se nastavila borba za prava svakog pojedinca, bez obzira na njegovu seksualnu orijentaciju, rodni identitet ili bilo koju drugu razliku.
Članak je objavljen uz podršku američkog naroda putem Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Sadržaj članka isključiva je odgovornost Tuzlanskog otvorenog centra i nužno ne odražava stavove USAID-a niti Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
Comments