top of page

Za LGBTI osobe u BiH nasilje je svakodnevnica

U namjeri da pobliže prikažemo stanje nasilja nad LGBTI osobama u Tuzli (i šire), razgovarali/e smo sa pripadnicima/icama ove zajednice. Od ispitanika/ica smo tražili da podijele neke od svojih negativnih iskustava koje su imali/e zbog svog seksualnog identiteta i/ili rodnog izražavanja. Veliki broj ispitanika/ica je imao loša iskustva kroz razne vrste nasilja, što nas je dovelo do zaključka da je trenutno stanje u našem društvu još uvijek nepovoljno za pripadnike/ice LGBTI populacije.

Da je stanje daleko od idealnog, govore nam i nedavni događaji u Sarajevu. U februaru 2014. godine, grupa od 14 maskiranih muškaraca ušla je u Art kino Kriterion, te fizički napala organizatora festivala, moderatoricu diskusije i još jednu osobu. Policija je bila unaprijed informisana o događaju, međutim tog dana se nije pojavila. Da bi situacija bila još gora, ni do dan danas nije podnijeta optužnica protiv počinitelja ovog napada. Sličan napad se desio i u martu ove godine, u istome lokalu, gdje su četvorica muškaraca nasilno ušla i počela dobacivati pogrdne komentare uz prijetnje da će spaliti lokal. Jedan momak je ozlijeđen, dok je jedna djevojka fizički napadnuta. Ovoga puta policija je uspjela privesti počinitelje, međutim ubrzo nakon toga pušteni su na slobodu. (Preuzeto iz: Rozi izvještaj 2016. Godišnji izvještaj o stanju ljudskih prava LGBTI osoba u Bosni i Hercegovini)

Tuzlanski otvoreni centar je u maju povodom mjeseca borbe protiv homofobije sproveo cyber-kampanju “Podržavam LGBTI osobe” što je stvorilo komentare prijetećeg i uznemiravajućeg sadržaja na tuzlanskim portalima. Čak je i tokom ovoga događaja nastala netačna informacija o održavanju gej parade u Tuzli.

Pored dosadašnje istaknutih događaja, odlučili smo da individualno ispitamo pripadnike/ice LGBTI populacije o njihovim slučajevima nasilja i diskriminacije u svrhu pobližnjeg prikazivanja ugroženosti sa kojima se ova populacija svakodnevno susreće. Naš cilj je da putem ovoga članka ispričamo priče koje bi inače ostale sakrivene od ušiju javnosti.

Vrste nasilja

Ističemo prije svega definiciju nasilja od strane Svjetske Zdravstvene Organizacije:

Nasilje predstavlja namjerno korištenje fizičke snage i moći prijetnjom ili postupkom prema samome/oj sebi, prema drugoj osobi ili prema grupi ljudi ili čitavoj zajednici, što bi moglo rezultirati ili rezultira ozljedom, smrću, psihološkim posljedicama, nerazvijenošću ili deprivacijom.”

Nasilje ćemo posmatrati kroz njegove četiri dimenzije: psihološko i fizičko nasilje, seksualno uznemiravanje i cyber-bullying (nasilje putem interneta).

  1. Psihološko nasilje

Ono predstavlja najčešći oblik nasilja u našem društvu. Ima veoma širok spektar, od direktnih uvreda i prijetnji pa sve do indirektne marginalizacije i diskriminacije. Posljedice koje ova vrsta nasilja ostavlja su mnogobrojne a često i dugotrajne. Ispitanici su podijelili sljedeća iskustva:

Tokom osnovne škole sam često bio žrtva psihičkog nasilja, a koje je podrazumijevalo dobacivanje raznih uvreda, ogovaranja i socijalnog isključivanja. Razlog je bila moja pasivnost i povučenost, koja je uglavnom proizilazila iz socijalne anksioznosti, kao i odstupanje od modela prosječnog trinaestogodišnjaka (postavljenog od strane vršnjaka). Takva pasivnost i nedostatak “agresije” i muškosti se u društvu percepira kao odbacivanje sopstvene rodne uloge, što sljeduje raznim pogrdnim nazivima: “Pičko”, “Pederčino” i sl. Psihičko nasilje je sve više kopalo jamu mojoj socijalnoj anksioznosti, a može se reći i da je u čitavoj toj situaciji nastalo pogodno tlo za razvoj autohomofobije koja je crpila svo samopoštovanje i samopouzdanje iz mene.” -O.V.

“U osnovnoj školi sam dosta psihičkog nasilja doživio sa grdnim imenima, prozivanjem i sl. Jako rijetke situacije fizičkog nasilja sam doživio, ali i one su bile prisutne.” -L.R.

Sjedila sam na klupi u parku sa djevojkom kada nam je prišao čovjek starije životne dobi misleći da se ljubimo (mada nismo, ali bile smo bliske tipa da smo se grlile), nazvao nas je "prljavim lezbačama".” -A.D.

  1. Fizičko nasilje

Optimistično smo očekivali da će fizičko nasilje biti nešto manje zastupljeno, naime to nije bio slučaj. Veliki broj ispitanika/ica u svojoj priči proživjelo je upravo ovaj tip nasilja. Također smo zaključili da je sigurnost LGBTI populacije veoma ugrožena kada je u pitanju svakodnevno izlaganje javnosti, jer su većina naših ispitanika u to vrijeme već bili outovani.

To se dogodilo u drugom razredu Gimnazije. Skupina mi je homofoba prišla i dobacivala pogrdne nazive. Zatim je uslijedilo to da je jedan od njih izvadio čakiju na mene i prijetio mi da će me izbosti. Nakon što nisam odreagovala na njihove prijetnje, zatrčali su se i istukli me. Njih petorica, a ja jedna. Za vrijeme udaranja su dobacivali pogrdne nazive, i na samom završetku čina su me pljunuli i ostavili da ležim krvava na podu. Nekolicini ljudi sam ispričala na šta su oni odogovorili da bolje nisam ni zaslužila kad se tako javno deklerišem kao gej žena. Par sedmica poslije ista skupina me sačekala i ponovo izudarala, prijeteći silovanjem.” -A.V.

Fizičkih napada sam imao više puta, ali sam samo na jedan odregovao. Prijavio sam ga u policiji slučaj kada me neki alkoholičar počeo vrijeđati nakon čega me udario u glavu.” -S.H.

Naveče, nakon vraćanja iz grada, prošla sam pored skupine momaka koji su odmah dobacili “Eno one lezbače!”. Nisam obraćala pažnju na prozivke, te sam ubrzala korake i požurila kući. Međutim, njih trojica su se zaletili, oborili na zemlju i krenuli šutati. Skupila sam se i pokrila glavu rukama kako bih spriječila veće posljedice udaranja. Nakon deset minuta napad je završe,n a oni su se smijući nastavili kretati svojim putem.” -S.L.

Kada smo ispitanike upitali da li su prijavili slučaj nasilja, većina je postupila pasivno te nisu reagovali na njega.

Slučaj nisam prijavila jer sam smatrala da se ne bi riješilo na adekvatan način.” -A.V.

Prijavio sam slučaj nasilja, međutim, niko nije intervenisao. Smatram da na potpuno neispravan način policija i nadležni organi razgovaraju sa osobama koje su imale sličan problem.-S.H.

Nisam nikad to prijavila nigdje jer nas policija i sama udara čim ima priliku, samo to nazivajući nečim drugim osim "nasiljem". Bosna! i ne, nikad nije intervenisan pravilno sve dok osobe koje druge napadaju na osnovama poput seksualne orijentacije ne prime adekvatnu i posve potrebnu liječničku, tačnije psihijatrijsku pomoć.” -A.D.

Nisam nikada prijavio, jer nisam htio stvarati dodatne probleme.” -L.R.

Nisam prijavio taj slučaj jer tada, kao petnaestogodišnjak, smatrao sam da je sve protiv mene, mislio sam da ću se uvaliti u neugodnu situaciju ako nekome od školskog osoblja kažem da sam gay.” -I. O.

  1. Seksualno uznemiravanje

Seksualno uznemiravanje je veoma često u našem društvu, tako da ono nije zaobišlo ni pripadnike ove manjinske grupe.

Pa jednog dana kada sam išao iz škole na stanicu, čuo sam neke momke koji su me prozivali imenom “Ej jel’ to onaj peder”, uspaničio sam se I oni su mi prišli I jedan od njih je uradio najgay stvar koju jedan homofob može da uradi, bukvalno uhvatio me za stražnjicu i otišao sa svojim drugarima.” -I.O.

  1. Cyber-bullying

Kao najnovija vrsta nasilja, cyber-bullying (Nasilje preko socijalnih mreža) uveliko je zastupljen u svijetu pa tako i kod nas. Većina slučajeva cyber-bullyinga ne preraste u nešto ozbiljnije, nego to ostane samo “iza tastature.” Međutim, govor mržnje i prijetnje i dalje ostavljaju štetne posljedice, posebno u vidu straha za vlastitu sigurnost i narušavanja privatnosti, kao i javnog omalovažavanja.

Kada sam bio 2.razred srednje škole, tada su izašli moji facebook čatovi sa momcima s kojim sam pisao. Međutim bili su lažni profili, i tako su mi se predstavljali. Međutim, bili su neki momci iz moje škole, koji su to namjerno meni uradili i smjestili sa osmijehom. Često sam bio ismijavan i ponižen, čak i na osnovu rodnog identiteta. Zar to nije žalosno? Kada tjelesni i zdravstveni odgoj moraš sjediti na klupi i ne presvlačiti se pred momcima u svlačionici samo zato jer svi bježe od tebe i ismijavaju te?! Žalosno i tragično. Vjerujte da sam bio doveden do ludila! Tablete, psiholozi, sve moguće što je bilo za upotrijebiti u tom dobu sam upotrijebio.” -I. D.

“Najveću neprijatnost sam doživio u srednjoj školi, kada je grupa momaka napravila javnu grupu na "Faceboook" društevnoj mreži o meni da sam gay!” -K.P.

Coming out

Coming out je iznimno lično iskustvo i različito je za svaku osobu. Često je teško i budi osjećaje straha, olakšanja, ponosa ili srama. To iskustvo može biti obeshrabrujuće, jer mnoge LGBTI osobe ne znaju kako će prijatelji/ce, porodica i drugi reagovati. Ova neizvjesnost može biti preteška.” (Citat: Coming Out za strejt prijatelje i prijateljice, Sarajevski Otvoreni Centar, 2016. god.)

Coming out je veoma važan dio života LGBTI osoba. Jedna od univerzalnih ljudskih potreba je potreba za prihvatanjem i razumijevanjem od strane njegove socijalne sredine, stoga je coming out uveliko značajan za kvalitet života LGBTI osoba. Međutim, na osnovu nepogodne situacije u BiH, mnoge osobe nemaju slobodu izražavanja svoje seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Ovo izaziva mnoge psihološke poteškoće (suicidalnost, anksioznost, depresija, samopovrijeđivanje i sl.), povlačenje iz socijalnih krugova i izoliranje. Određeni procenat ove populacije ima problema sa prihvatanjem čak i samoga sebe.

Lagala bih kada bih rekla da je moje autovanje ljudima bilo med i mlijeko. Zbog svoje sklonosti ka ženam, izgubila sam 10 godina staro prijateljstvo, bila u nemogućnosti da branim LGBT+ ljude u mojoj konzervativnoj školi zbog straha od izbacivanja. Nekad bih se bojala proći sama u gluho doba noći cestom jer ko zna ko te čeka iza sljedećeg ugla? Nekoliko puta su meni i sada već bivšoj djevojci bili dobacivani komentari tipa: kako se vi jebete, vidi lezbače, gorićete u paklu... Sve je to ostalo na verbalnom nivou, što ne bih mogla reći za dvojicu gej momaka koji su bili pretučeni i prisiljeni da se sele iz BiH samo zato jer je neko čuo da su „pederi”. Da, takav je život nas „drugačijih” u Bosni i Hercegovini. Mali broj nas je iskusio iskrenu sreću i prihvatanje povodom autovanja od strane zajednice u kojoj žive. Najbitnija stvar je da prihvatiš sebe i da ne dopustiš da mišljenja drugih utiču na sliku kakvu imaš o sebi. „Izlaženje iz ormara ” je dugotrajan,komplikovan proces koji se dešava svakodnevno ali na kraju vrijedi.“ -A.M.

Moja situacije je nešto drugačija od one standardne, jer sam svoje srednješkolsko obrazovanje proveo potiskujući i negirajući svoju seksualnost, te u tome periodu nisam bio izložen homofobnom nasilju.” -O.V.

Zanimljiva je izjava jedne aktivistice iz Banje Luke:

Ako imate naviku da se držite za ruke sa partnerom/partnerkom dok šetate, BiH nije zemlja za vas jer držanjem za ruke riskirate odlazak u hitnu zbog nekoliko preloma glave ili nekad (ako se napadač smiluje) čak i udova. Ukoliko još uvijek ne radite i pritom živite sa starcima koji su razmišljanja „roza je za djevojčice, plava za dječake”, njima tek ne možete da se autujete jer biste uskoro mogli da se sprijateljite sa lokalnim beskućnicima ispod gradskog mosta. Što se tiče društva, tu je prisutna raznolikost. Hipsteri i oni najslobodoumniji će vas prihvatiti i nastaviti dalje druženje s vama sa pokušajima da vam nabace svaku gej osobu koju poznaju. Međutim, ako ste prijatelj sa dežurnim homofobima i „nema krsta bez tri prsta” ljudima, jedino što vam mogu reći jeste ili odbacite sebe ili njih. Ukoliko ipak izaberete svoje prijatelje pune podrške koji bi vas pretukli čim bi saznali da ste gej, bivate osuđeni na samački život pod izgovorom da vas veze ne zanimaju ili pak biste stupili u vezu sa suprotnim polom(jer to tako mora).“ -A.M.

Pored društva, čak ni nadležni organi nisu spremni na reagovanje na homofobiju i transfbobiju, što potvrđuje i članak  u kojemu su priložene izjave kantonalnih ministarstava obrazovanja po prijedlogu izvršenja programa borbe protiv homofobije u školama. Ovo nam govori da postoji mnogo mjesta za unapređenje sposobnosti djelovanja nadležnih organa po ovome pitanju.

Tuzlanski Otvoreni Centar u svome planu i programu za 2017. godinu između ostalog navodi i rad sa zajednicom i nadležnim organima u svrhu edukacije na temu borbe protiv homofobije kao i njene štetnosti.

Ukoliko ste svjedok ili žrtva nasilja na osnovu seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta, ili ukoliko niste zadovoljni sa radom policije na prijavljeni slučaj, možete detaljnije pogledati brošuru na sljedećem linku.

Pišu: Dina Bajrektarević i Haris Begić

Commenti


bottom of page